Jacopo Belgrado

mini|desno|Naslovnica Belgradove ''Theoria cochleae Archimedis'' (1767.) Jacopo (Iacopo) Belgrado (Udine, 16. studenog 1704. – Udine, 26. ožujka 1789.), talijanski isusovac i prirodoslovac, dopisni član Francuske akademije znanosti i nekoliko talijanskih akademija. Potjecao je iz plemićke obitelji, a nakon školovanja u Padovi stupio je u isusovački novicijat, studirao matematiku i filozofiju u Bologni te matematiku kod profesora Pierra Varignona u Parizu. Studirao je i teologiju u Parmi, na čijem je sveučilištu kasnije predavao matematiku i fiziku te 1757. podigao i zvjezdarnicu. Predavao je i književnost u Veneciji, gdje je studirao filozofiju te objavljivao sonete i epigrame.

Autor je niza disertacija, među kojima i: * ''I Fenomeni Elettrici'' (1749.), * ''Della riflessione de' corpi dall' acqua e della diminuzione della mole de' sassi ne torrebti e ne' fiumi'' (1755.), * ''De analyseos vulgaris usu in re physica'' (1761. – 1762.), * ''Delle sensazioni del freddo e del calore'' (1764.), * ''Theoria Cochleae Archimedis'' (1767.), * ''Dell' esistenza di Dio da' teoremi geometrici'' (1777.). Omogućuje Wikipedia